Trudnicu, čiji je identitet poznat redakciji Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), početak ratnih dejstava zatekao je u Čajniču. Strahote rata odvele su je u Goražde, gdje se u sedmom mjesecu trudnoće porodila.
Budući da su bebe prijevremeno rođene, morale su biti u inkubatoru, kojeg u Goraždu tada nije bilo. Sanitetskim vozilom majka i tek rođene bebe prevezene su u Užice, u Srbiju.
- Neki čovjek u plavom odijelu je mene i djecu liftom odvezao ne znam na koji sprat. Djecu su unijeli i nisam ih vidjela dok nisam trebala da izađem iz bolnice - prisjeća se majka zbivanja nakon porođaja.
Kaže kako ju je medicinska sestra uputila u autobus u kojem je bila vojska, te joj je kazala da joj “neće faliti dlaka s glave“, a obećala je da će bebe spasiti ako bude mogla.
- Gdje su izbacili onu vojsku, tu sam i ja izbačena – priča majka, ne želeći se prisjećati ratnih dešavanja u Višegradu.
Prema presudama Haškog tribunala i Suda BiH, tokom ratnih dešavanja u Višegradu je počinjeno etničko čišćenje Bošnjaka, ubijanjem, zatvaranjem u logore, mučenjem, maltretiranjem i sistematskim silovanjem.
Devet mjeseci kasnije, uspijeva doći u Goražde, gdje joj je ostao suprug.
- Ja sam imala brojeve beba, pa sam saznala da se nalaze u Novom Sadu, a kasnije u Novom Pazaru, gdje su ih uzele dvije porodice, usvojile ih – priča ona.
Preko radioamatera, kako se prisjeća, stupila je u kontakt s udomiteljima i tražila da joj djecu vrate u Bosnu i Hercegovinu.
- Bebe nisu pismo i ne mogu preći granice – stajalo je u odgovoru.
Poslije ratnih dešavanja, blizankinje nisu željele da dođu i žive u Bosni i Hercegovini jer su u Srbiji imale drugarice i išle u školu.
Prvi put u Bosnu i Hercegovinu su došle kad su napunile 18 godina, a u međuvremenu ih je majka posjećivala.
- One dolaze, ali nema šanse da bih ih ja mogla vratiti. Žive tamo gdje hoće - priča majka, napominjući i da nose po dva prezimena, prvo je od udomiteljske porodice, a drugo ono koje su dobile po rođenju.
Za udomitelje majka ima samo riječi hvale i neizmjerno im je zahvalna.
- Da ih oni nisu usvojili, završile bi negdje u domu. Oni su znali koje su nacionalnosti djeca - kaže majka, pojašnjavajući da su bošnjačke nacionalnosti.
Osim što su odgojili blizankinje – koje su danas fakultetski obrazovane i rade, majka koja ih je rodila kaže da su udomitelji dosta i njoj pomogli jer joj je sve izgorjelo u ratu.
faktor.ba