Što se više približavao Petrovcima, to su mu se brže približavali crni oblaci. Počeo je puhati jak vjetar, a s kišom je stigla i grmljavina. Zoranu nije bilo svejedno, ali je ‘dao gas’ da što prije dođe na odredište. Borio se s vjetrom pedalirajući. Iznenada se prolomila grmljavina i negdje iznad Zoranove glave sjevnula je munja.
- Vozili smo se kombijem iz Petrovaca prema Vukovaru. Svuda uokolo grmilo je i sijevalo. Učinilo nam se da je grom udario negdje uz cestu i činilo se kao da na cesti netko sjedi. Šokirali smo se kad smo vidjeli čovjeka. Sjedio je na toj kiši, a iz njega se pušilo! Pored njega bio je bicikl. Izašli smo iz kombija i unijeli ga unutra. Zvali smo Hitnu i rekli da vozimo ozlijeđenog čovjeka prema njima. Imao je opekotine po glavi i vratu. Nerazumljivo je nešto pričao i gubio svijest - posvjedočili su tada radnici vinkovačke kompanije koji su spasili Jurkovića. U bolnici su se čudili što je ostao živ.
Munja jake snage pogodila je Jurkovića u glavu i putovala kroz žice malih slušalica koje su kanalizirale silnu energiju. Potom je munja prošla i kroz radio zataknut Zoranu za pasom i - izašla kroz pen*s kao prvi mogući ‘izlaz’ iz tijela.
U vukovarske bolnice smatrali su da je pravo "čudo" što je grom prošao cijelom lijevom stranom njegovih prsa, a da se srce nije našlo u strujnom krugu.
- Dvije godine prije toga operirao sam tumor. Strahovao sam da mi se ne vrati. Ne sjećam se zapravo tog trenutka kada me je udario, a ni ničega poslije. Sjećam se da sam došao k sebi u bolnici. Imao sam vidljive opekotine na glavi, oko vrata i niz cijeli trup, čak i ‘dolje’. Rekli su mi da imam sreće što sam ostao živ, a ja se i danas pitam kakva je to sreća - navodi Zoran.
Zezali su ga da bi mogao imati više uspjeha kod žena koje će možda zanimati ‘kako stvar funkcionira’. No, Zoranu je i dalje teško. Posla nema, a ni supruga ne radi. No, Zoran tvrdi da nije imao zdravstvenih problema zbog udara groma.
Doznajemo.com/24sata.hr