Ubrzo sam se udal za momka sa kojim sam se zabavljala tri godine. On je imao fin posalo u državnoj služvi, a meni je plata bila 1200 KM. Radila sma projekcije za tržište u budućnosti.
Pose je bio kreativan, i sviđalo mi se šta radiom, plata je bila odlična, te smo suprug i ja mogli svašta sebi priuštiti. Vikendom smo često putovali, kupili stan i dva auta. Djece nismo imali jer "još nismo bili spremni za to".
Problemi su počeli 2008. godine uslijed svjeske ekonomske krize. Već naredne godine naša firma je u svim državama u kojima posluje počela sa otpuštanjem radnika kako bi stabilizirala svoje troškove. Moj odjel je trebao biti potpuno ugašen, ja otpuštena, a naše poslove bi preuzeo ured u Zagrebu, jer navodno su tržišta u BiH i Hrvatskoj slična.
U tom očaju sam skupila snage da odem do šefa da pitam ima li neko drugo mjesto za mene. Pošto je autoritaran i jakao čutljiv čovjek imala sam tremu. Otišla sam do njeg i razgovarali smo. Pošto je jako čutljiv nije mi puno obećao, smao je rekao da ja imam budućnost u ovoj firmi i da bi konkretnije samnom volio razgovarati u jednom lokalu u Lukavici.
Pristala sam i otišla u taj lokal, ali sam ubrzo primjetila da je to ustvari motel. Ušla sam, na recepciji su mi rekli da odem na sprat u prostoriju broj 5. Mislila sam da je to neki restoran, a u stvari je bio apartman.
Kad sam ušla ref je sjedio i piće je bilo pred njim. Kako je malo popio bio je pričljiviji. Sjeli smo pričali, i ja sam malo popila s njim vina, a onda me on grupo uzeo. Imala sam nekoliko sekundi da razmislim, i odlučila sam u sekundi, prihvatila sam seks sa njim.
Kad smo završili bila sam u šoku, otišla sam odmah kući, bez konkretnog dogovora. Kući sam glumila da sam bolesna, tako da cijlu noć nisam zaspala.
Sljedeći dan kad sam došla na posao saopćeno mi je da sam premještena u drugi odjel i da mi je plata povećana za 10%.
Ovih 10% ću u narednim mjesecima koristiti kao izgovor suprugu zbog "dužeg ostanka na poslu", a ustvari sam sa šefom najmanje jednom sedmično imala seks po raznim lokalima u Istočnom Sarajevu.
Preferirao je da idemo u Republiku Srpsku, jer bi nas naši poznanaici mogli vidjeti u Sarajevu gdje smo živjeli.
Ovo je trajalo mjesecima, nisam mogla raditi, mučilo me je što varam supruga, život mi je posao agonija.
Sa suprugom sam se stalno svađala, pare su otišle u "nigdje". Osjećala sam se strašno loše.
Sav taj krug pakla sam odlučila jednog dana prekinuti, otišla sma u firmu, dala otkaz, uzela radničku knjižicu, a da šefu nisma smjela u oči pogledati.
Danas se oporavljam od svega. Suprugu nisam rekla istinu i ne znam kako ću. Još uvijek ne radim, ali imam jedan savjet za žene koje se eventualno mogu naći u sličnoj situaicji: "Bolje odaberite da izgubie posao nego da prodate dušu - ja sam pogriješila".